Dobrodošli u ZOO vrt Osijek

Kompa se nalazi u Gornjem gradu zapadno od Solarskog trga. Željezni stupovi s obje strane obale Drave u rasponu od 195 m povezani su čeličnim užetom za koji je privezana kompa. Po Dravi plovi uslijed prirodnog toka vode i prevozi putnike s desne obale na lijevu. Prva kompa nazivala se "Osijek" i prevozila je putnike od vodoodvodne crpke u Gornjem gradu do Tvrđavice na lijevoj obali Drave. Vlasnik je bio Arpad Csiky, umirovljeni nadstrojar paromlina „Union“, koji je zadužio majstora Josipa Klarića da postavi željezne nosače na obje obale. Kompu je izgradio Dragutin Ilik. Riječni dravski prijevoz uspostavljen je 13. listopada 1916. i putnici su od ranog proljeća do kasne jeseni prevoženi kompom preko Drave sve do 1. prosinca 1932. kada je prestala voziti. U proljeće sljedeće godine uspostavljen je prijevoz motornim čamcem sa 40 mjesta. Nakon Drugoga svjetskoga rata obnovljen je prijevoz putnika. Kompu je izgradilo osječko poduzeće „Hidrotehna“. Svakodnevno (osim prosinca, siječnja i veljače) kompa je od travnja 1948. prevozila putnike. Iako je mogla primiti 200 putnika zbog sigurnosti nosivost joj je smanjena na 165 putnika.

Članovi inicijativnog odbora Društva prijatelja životinja Iso Cepelić, Križan Paleka, Rudolf Kozlik, Josip Majić, Marinka Tomljanić, Kosta Kostić, Marija Sigetlija, Ivan Has, Zora Ovničević, Božo Gregorić, Dragan Manjerović, Stjepan Petek, Zlato Uglješić, Miladin Subotić, Liza Bunjevac, Nikola Šegota, Blaž Kiternaš, Dušan Marinković, Stjepan Ilakovac, Božo Plevnik, Dragutin Singer, Eufemija Šoštarko, Stanko Tačković, Marijan Hrestak, Ivan Došen i Stevo Kazimirodržali su 30. listopada 1952. osnivačku skupštinu „Društva za osnutak i razvitak zoološkog vrta“.  Prihvaćena su društvena pravila i izabran upravni odbor. Društva je preuzelo zadatak odabiranja smještanja ZOO-vrta, uz konzultacije sa stručnjacima, te pribavljanje životinja. U osječkim radnim organizacija sakupljani su dobrovoljni prilozi, a među školskom djecom potaknute upisnine. Sva prikupljena sredstva namijenjena su za osnivanje ZOO-vrta.

Gotovo godinu dana uređivan je prostor ZOO-vrta. Prokrčen je velik dio šume, načinjene su staze, podignute ograde, elektrificirano je cijelo područje, izgrađene su nastambe za životinje. ZOO-vrt je neslužbeno otvoreno 1. studenoga 1953. kada su u Osijek stigle i prve darovane životinje iz beogradskog ZOO-vrta – vuk, jazavac, paunovi, zamorci, kopci dva para mladihjelena i srnā te srndać. Stanovnici ZOO-vrta, 61 životinja, pobudili su veliko zanimanje kod učenika osječkih i obližnjih škola koji su dolazili organizirano u velikom broju. No, kako je samo otvaranje i uzdržavanje životinja iziskivalo velika sredstva uprava ZOO-vrta apelirala je za stalnu novčanu potporu osječkih poduzeća, ustanova i grada. Kako su sredstva pristizala izvršavali su se i posljednji radovi pred službeno otvorenje. Tako je ubrzo, zapadno od zgrade Radničkog odmarališta, izgrađen prostor za prodaju ulaznica pa su posjetitelji na samom ulazu u vrt pored ulaznica mogli kupiti i novine, duhanske proizvode kao i razglednice. ZOO-vrt površine 1.800 m2 ograđenog prostora otvoren je službeno 30. travnja 1954. Imao je tada preko 100 različitih životinja. Najveća pozornost posjetitelja usmjerena je na jelensku divljač, vukove, bivolicu, kašmirskog jarca različite ptice i grabežljivce. Prvi direktor bio je Nikola Borojević.

Pod pritiskom dunavskih voda 23. srpnja 1954. probijen je nasip kod Tvrđavice i Drava pod naletom tih voda nahrupila u šumu kod ZOO-vrta. Brzom intervencijom kavezi sa životinjama stavljeni su na splavi, a krupne životinje i majmuni smješteni unutar ograde gostionice Radničkog odmarališta. Stanje na području ZOO-vrta počelo se normalizirati nakon 30. srpnja kada se s poplavljenog područja voda počela povlačiti. Početkom kolovoza 1954. voda se posve povukla pa su uskoro sve životinje vraćene u prijašnje prostore. Uređene su staze pa je vrt otvoren ponovo za posjetitelje koji su mogli vidjeti i nove prinove – divlju mačku, par smeđih tvorova, nove medvjede, divlju svinju i divljeg vepra, papagaje, sove, divlje patke i guske, trimajmuna, bivola, bijelog magarca, pony konja, dvoje lanadi i još nekoliko životinja. Visok vodostaj Drave od 465 cm zaprijetio je 26. svibnja 1965. stanovnicima ZOO-vrta. Najkritičnije bilo je 12. lipnja 1965. kada je u 8.00 vodostaj Drave iznosio 515 cm uz tendenciju porasta. To je bilo za 19 cm veći vodostaj od apsolutnog maksimuma izmjerenog u svibnju. Toga je ranoga jutra napuštena obrana ZOO-vrta nakon punih 22 dana obrane. Vodena stihija nezadrživo je preplavila ZOO-vrt i Radničko odmaralište. Većina životinja bila je evakuirana. Sljedeće godine, iako još nisu bile otklonjene posljedice prošlogodišnje katastrofalne poplave, krajem kolovoza 1966. Drava je visokim vodostajem ponovo prijetila.

Sredinom studenoga 1967. Komunalno poduzeće (slijednik je „Unikom“) kupilo je od beogradskog ZOO-vrta četverogodišnju slonicu "Cicu". U Osijek je stigla kamionom iz Beograda. Bila je visoka jedan metar, a teška oko 500 kg. Za vrijeme nastupajućih zimskih mjeseci "Cici" je osiguran privremeni smještaj, a u proljeće sljedeće godine planirano je trajno uređenje prostora. Iako je za kupovinu te slonice bila zainteresirana i uprava ZOO-vrta u njemačkom gradu Münchenu slonica je ipak stigla u Osijek. Tu se je dobro prilagodila. O njoj su brinula dva hranitelja. Svakodnevno je jela oko 30 kg sijena, 10 kg sirove mrkve, 6 kg mekinja i jedan kg riže. Budući da je "Cica" bila ljubimica beogradskog vrta očekivala se njena omiljenost i atraktivnost među osječkim posjetiteljima, posebice među djecom.

Ljetni dani u 1968. godini ponovo su privlačili velik broj posjetitelja. Životinjski fond je postigao broj od 500 različitih životinja i ptica. Nakon katastrofalnih poplava prijašnji život ponovo se vratio u osječki ZOO-vrt.  Za životinje se u tzv. životinjskoj kuhinji svakodnevno pripremala raznovrsna hrana. Tako je npr. na jelovniku bio krumpir-pire za majmune i nojeve, kuhana riža za slonicu „Cicu“, a sir se posebno pripremao za brojne fazane. O njoj su brinula dva hranitelja. Svakodnevno je jela oko 30 kg sijena, 10 kg sirove mrkve, 6 kg mekinja i jedan kg riže. Budući da je "Cica" bila ljubimica beogradskog vrta očekivala se njena omiljenost i atraktivnost među osječkim posjetiteljima, posebice među djecom.

Prvomajske praznike 1969. Osječani su ponovo proveli u prirodi, i to na lijevoj obali Drave. Kompom se u dva dana preko Drave prevezlo oko 20.000 Osječana, od toga broja 8.000 posjetilo je životinje u ZOO-vrtu. Tih se dana zbio i poseban događaj – po prvi put se u jednom jugoslavenskom ZOO-vrtu izlegao noj. Prirodni okoliš u ZOO-vrtu u Zagrebu, Splitu, Ljubljani i Skopju, drugačiji od osječkog, nije nojevima odgovarao za liježenje na jajima. Doduše, i u Osijeku je mužjak noj gotovo dva puna mjeseca sjedio na jajima. A kada su se izlegla četiri noja, tri je mužjak odmah pogazio, a četvrtog su djelatnici ZOO-vrta uspjeli spasiti i smjestiti ga u posebni kavez, koji nije bio jedno vrijeme dostupan posjetiteljima.