x

60g ZOO vrta!

Klikni i pogledaj promotivni film snimljen povodom 60 godina postojanja ZOO-vrta Osijek.

Zoo vrt Osijek
ENG

EAZA campaign

EAZA campaign

Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija (EAZA), ove je godine usmjerilo pažnju na čovjekolike majmune – na sve posebnosti ovih čovjeku najsličnijih životinja, na brzinu njihovog nepovratnog nestajanja te na probleme s kojima se oni svakodnevno suočavaju.
Čovjekolikim majmunima prijeti opasnost od izumiranje zbog krivolova, uništavanja staništa i bolesti koje ih pogađaju. Danas ima 6 vrsta velikih čovjekolikih majmuna i 16 vrsta gibona, a prema IUCN-ovoj Crvenoj listi, svaka je vrsta u nekoj od kategorija ugroženosti. Hainanski gibon (Nomascus hainanus), na primjer, na rubu je izumiranja, a brojka od samo 20 jedinki u prirodi zvuči zastrašujuće. Ni populacija zapadnih nizinskih gorila (Gorilla gorilla gorilla) nije u boljem položaju s manje od 400 jedinki u prirodi.

Upoznajmo život
čovjekolikih majmuna

Tko sam ja?

Visina: muškarac 1 450 - 1 816 mm, žena 1 370 - 1 774 mm
Težina muškarca i žene: prosječan muškarac 68 kg, žena 55 kg
Težina mozga odraslog čovjeka: 1 250 g
Prosječni životni vijek: ovisno o spolu i regiji gdje žive, između prosječnih 32,2 godine (Swaziland) i 83,5 godina (Andora)
Vrsta: Dok je postojalo nekoliko vrsta i podvrsta u povijesti ljudskog razvoja, danas je samo jedna vrsta Homo sapiensa. Razlike u dužini, strukturi kose i boje kože su prilagodbe lokalnim uvjetima s obzirom na veliki raspon staništa koja ova vrsta nastanjuje. Zbog povećane mobilnosti u posljednjih nekoliko desetljeća, došlo je do većeg genetskog miješanja, stoga će se te morfološke razlike vjerojatno smanjivati tijekom narednih stoljeća.
Izgled: Ljudi se razlikuju od ostalih majmuna po tome što imaju duže noge nego ruke. Mnogi dijelovi tijela, kao što su noge, koljena i kukovi, prilagođeni su za hodanje - dvonošci. Ljudi su prilično loši penjači - njihovi veliki prsti nisu odvojeni.

Iako ljudi i čimpanze imaju istu količinu folikula kose na svom tijelu, ljudima ne rastu dlake u svakom folikulu. Također, promjer ljudske kose je mal, a na većini dijelova tijela dlaka je kratka. Sve to zajedno rezultira prilično ćelavim izgledom, čak i kod više dlakavih pojedinaca može se vidjeti koža kroz krzno. Dužina tijela i težina jako variraju kod ljudi. Općenito, u svakoj populaciji muškarac je u prosjeku veći i teži od žene.

Gdje i kako živim?

Rasprostranjenost: širom svijeta, osim Antarktika, naselja do 5 250 m nadmorske visine
Stanište: sve vrste kopnenih staništa
Život na drveću: 0%, samo maloljetnici i djeca kroz igru imaju tendenciju penjati se
Teritorij: posvuda
Dnevna aktivnost: varira
Način prehrane: svejed

Moja obitelj i ja!

Srednja veličina obitelji: obitelj broji 2-10 članova
Sastav: monogamni parovi ili jedan čovjek s više žena i potomcima
Dominacija: varira, u nekim je populacijama čovjek dominantan, dok je u drugima češća kodominacija
Osamostaljenje: djeca napuštaju roditelje  s oko 15 do 20 godina starosti
Spolni ciklus žene: 28 dana
Prosječna porođajna težina: 2,7 - 4 kg
Trudnoća: 38 tjedana
Vrijeme dojenja: 2 godine
Vrijeme između trudnoća: 1 do 5 godina
Spolna zrelost: 12 -15 godina

Fantastične činjenice!

Starosni rekord: 122 godina
Uzgojni program: nema potrebe za uzgojnim programom
Trenutna populacija: 381 milijun ljudi u Europi, svjetska populacija gotovo 6,9 milijardi Reproduktivno najuspješnija žena može roditi do 69 djece (27 trudnoća), od kojih 67  preživljava. Općenito, žene dožive veću starost od muškaraca. Stoga  i nije iznenađujuće da je najstarija osoba bila  žensko. Ova francuska dama doživjela je gotovo 122,5 godine!

Pomoć, ja sam ugrožen!

IUCN Crvena lista: status najmanje zabrinjavajući
Rast populacije: sve veći
Populacija ljudi u divljini: procjenjuje se na 6 880 000 000 jedinki

Top 3 prijetnje: trenutno nema većih prijetnji za ljude, iako može doći do pada broja stanovnika nekih područja kao posljedica bolesti, suše, rata, elementarnih nepogoda i drugih čimbenika. U međuvremenu je rast broja ljudske populacije malo usporio, ali se očekuje da će nas za 40 godina biti između 8 000 000 000 do 10 500 000 000.

Ljudi koriste prirodne resurse u cijelom svijetu na razini neodrživosti. Mnogi upozoravaju na posljedice ovog prekomjernog iskorištavanja. No, ljudi se šire u velikom broju u različita staništa, pa se čini da žurne mjere zaštite, kako bi se osigurao opstanak ove vrste na svjetskoj razini, nisu potrebne za narednih nekoliko generacija.

Tko sam ja?

Dužina glave i tijela: 1.5m ženka, 1.7 m mužjak
Težina mužjaka i ženki: ženka 100 kg, mužjak 180 kg
Težina mozga: 506 gr
Očekivani životni vijek u divljini: 40 godina

Vrste i podvrste:
Postoje dvije vrste gorila, zapadne gorile (G. gorilla) i istočne gorile (G. beringei). Zapadne gorile dijele se na dvije podvrste, odnosno zapadne nizinske gorile (G.g. gorilla) i prekoriječne gorile (G. g. diehli). Istočne se gorile dijele na dvije podvrste, istočne nizinske gorile (G. b. graueri) i planinske gorile (G. b. beringei).

U europskim zoološkim vrtovima, osim dvije ženke Istočne nizinske gorile u Antwerpenu, jedina vrsta koja se drži je zapadna nizinska gorila

U nekoj mjeri čak i neiskusni promatrač može razlikovati podvrste. Istočne gorile imaju izduženija lica i šira prsa od zapadnih gorila. Planinske gorile imaju znatno dužu dlaku. Većina zapadnih gorila ima smeđe, a ne crne dlake na glavi (Rowe 1996.; Nowak 1999.).

Izgled:
Gorile imaju tamnosmeđe do crno krzno i crnu kožu. Mužjaci i ženke vizualno se razlikuju, a mužjaci su dvostruko teži. Odrasli mužjaci imaju istaknutu sagitalnu krijestu na lubanji što se doima kao da nose kacigu. Ta krijesta im pruža podlogu za velike mišiće čeljusti koji se hvataju za lubanju u tom području. U dobi od 12 do 13 godina mužjaci razvijaju upečatljivu srebrnu boju krzna na leđima. To je razlog zašto se nazivaju 'sivoleđima'. Svi odrasli mužjaci imaju srebrnu dlaku na leđima, a ne samo dominantni mužjaci.

Mlade gorile od 5 mjeseci do 5 godina starosti imaju bijelu dlaku oko područja stražnjice. Mladunčad bonoboa i čimpanzi pokazuje istu značajku. Smatra se kako je to znak za druge gorile da se odnose prema mladima s pažnjom. Pokazalo se da se mladunci ne moraju držati strogih hijerarhijskih ograničenja sve dok imaju bijele dlake na spomenutom području.

Gdje i kako živim?

Rasprostranjenost: Zapadni gorila u zapadnoj Africi, Istočni gorila u središnjoj Africi
Tip staništa: prašume
Arborealnost: može se penjati, ali uglavnom živi na zemlji
Teritorij: raspon teritorija 3- 15 km2
Dnevne aktivnosti: oko 30% vremena se hrani, 40% odmara, 30% putuje u potrazi za hranom
Vrsta hrane: trava, lišće, voće, stabljike, ponekad insekti
Vrsta hrane: trava, lišće, voće, stabljike, ponekad insekti Planinske gorile se uglavnom hrane lišćem, stabljikama i izbojcima zelene vegetacije. U prehrani prednost daju hrani visoke proteinske vrijednosti s malo sirovih vlakana iz malog broja biljnih vrsta koje koriste za ishranu. Ova vrsta gorile koristi vrlo malo voća u svojoj prehrani.
Kod zapadnih nizinskih gorila voće čini vrlo važan dio prehrane.

Moja obitelj i ja!

Veličina grupe: od 2 do 20 jedinki kod zapadnih nizinskih gorila (prosjek 8,4), može biti veća grupa kod planinskih gorila
Sastav: uglavnom jedan odrasli mužjak, nekoliko ženki i potomstvo različite dobi
Struktura dominacije unutar grupe: Srebrnoleđi mužjak je najviše pozicioniran u grupi. Ženska hijerarhija je prilično slaba i nestabilna tijekom vremena.
Napuštanje obiteljske grupe: često oba spola napuštaju svoje obiteljske grupe nakon spolnog sazrijevanja
Ženski spolni ciklus: 30 - 33 dana
Trajanje graviditeta: 8,5 mjeseci
Težina novorođenčeta: 2 kg
Vrijeme dojenja: 3 do 4 godine
Vrijeme između graviditeta: 4 godine
Spolna zrelost: ženke s 8 godina, mužjaci s 10 godina

Sastav obiteljske grupe kod zapadne nizinske gorile je uglavnom jedan dominantni mužjak s više ženki. Grupe s dva dominantna mužjaka su također uočene na nekoliko mjesta (Stoinski os.kom.), ali je ova pojava mnogo učestalija kod planinskih gorila.
Od svih čovjekolikih majmuna, gorile imaju najstabilnije grupe. Iste odrasle jedinke putuju zajedno mjesecima i godinama. U divljini mužjaci planinskih gorila u prosjeku su stari 17 godina pri prvom spolnom odnosu, te svoju obiteljsku strukturu zadržavaju mnogo godina. Ponašanje unutar grupe regulira dominantni mužjak.

Fantastične činjenice!

Starosni rekord: 54 godine u američkom zoološkom vrtu
Uzgojni program osnovan: 1991.
Trenutna populacija u Europi: 188.244 u 65 institucija (EEP podataka, kraj 2009. godine)

Pomoć, ja sam ugrožen!

UCN Crvena lista: istočna gorila ugrožena, zapadna gorila kritično ugrožena
Rast populacije: smanjenje
Populacija gorila u divljini:
- 680 planinskih gorila (stabilna)
- 4 000 - 17 000 istočne nizinske gorile (prema gruboj procjeni brzo smanjenje broja)
- 250 - 300 pjekoriječne gorile (trend nepoznat)
- 110 000-150 000 zapadne nizinske gorile (brzi pad)
Najveće  prijetnje:
1. bushmeat
2. prijenos bolesti (ebola)
3. gubitak staništa zbog rudarstva i proizvodnje drvenog ugljena

Samo oko 20% gorila u zaštićenim područjima sigurni su od izmjene staništa od strane ljudi. Preostalih 80% ozbiljno su ugroženi zbog ljudski inducirane modifikacije staništa. Popis zapadnih nizinskih gorila kao kritično ugrožene vrste temelji se na izuzetno visokoj razini izlovljavanja i smrtnosti zbog bolesti (više od 90% u nekim velikim udaljenim područjima). Pod utjecajem ovih čimbenika  procjenjuje se da je došlo do pada broja populacije za više od 60% samo u zadnjih 20 do 25 godina.

Većina zaštićenih područja imaju ozbiljnih problema zbog krivolova, a gotovo polovica staništa koja imaju zaštićeni status su teško pogođena ebolom. Planinski je gorila, na primjer, u opasnosti zbog blizine lokalnih ljudi i eko-turizma. Iako je kontakt između gorila i lokalnog stanovništva ograničen, ljudi ulaze u park ilegalno ili kada gorile napuste  granicu parka i napadaju usjeve, što je dovoljno za širenje bolesti među gorilama (respiratorne infekcije, crijevni paraziti, kožne bolesti, ospice i dr.).

Tko sam ja?

Veličina tijela: mužjaci narastu do 1,40 m, i teže oko 60 - 90 kg, ženke narastu do 1,15 m i teže između 40  i 50 kg.
Vrste: postoje dvije različite vrste orangutana: bornejski (Pongo pygmaeus) i sumatranski (Pongo abelii).
Prosječni životni vijek: rekord u zoološkom vrtu je 59 godina.

Gdje i kako živim?

Rasprostranjenost: Malezija i Indonezija (Sumatra i Borneo)
Način života: žive polusamostalno što znači da se teritorij jednog mužjaka preklapa s teritorijem više ženki.

Orangutani su najveći sisavci koji žive arborealnim načinom života (na drveću). Oni traže hranu, hrane se i grade gnijezda za spavanje u krošnjama drveća. Poznato je da koriste alate kako bi došli do teško pristupačne hrane. Na primjer, mogu napraviti svojevrsnu 'krpu' od lišća kako bi izbjegli ozljeđivanje ruku bodljama i trnjem. Odrasle jedinke provode većinu svog života same. S obzirom da su veliki i relativno teški, orangutani nisu u mogućnosti prevaliti velike udaljenosti, ali u isto vrijeme moraju konzumirati velike količine hrane. Tako je život u većim društvenim skupinama nemoguć zbog konkurencije pri pronalasku hrane.

Pomoć, ja sam ugrožen!

Bornejski orangutan je ugrožen, Sumatranski orangutan je kritično ugrožen. Trend populacije se smanjuje, veličina populacije u divljini procjenjuje se na 7 000 jedinki Sumatranskog orangutana i 54 000 jedinki bornejskog orangutana.

Ime orangutan na malajskom znači "šumski čovjek". Međutim, ove majmune mještani ne nazivaju orangutanima, već imaju različite nazive za njih kao što su "mawas".

Orangutani su posebno ugroženi i izumiru zbog njihove vrlo niske stope razmnožavanja. Osim toga, ograničeni su na kišne šume nizinskih područja. Osnovne su tri prijetnje s kojima se susreću:
1. pretvorba šuma u plantaže (palmina ulja)
2. ostali načini uništavanja staništa i njegove fragmentacije (sječa šuma, šumski požari)
3. lov (zbog njihova mesa i trgovine mladuncima).

.
.
.
.

Tko sam ja?

Veličina tijela: Čimpanze su visoke oko 1 m.
Težina: Mužjaci oko 50 kg, ženke oko 35 kg u prosjeku
Prosječni životni vijek: 30 do 40 godina u divljini (50 - 60 godina u zatočeništvu)
Vrste: Postoje dvije različite vrste čimpanzi: robusna ili obična čimpanza (Pan troglodytes) i bonobo čimpanza ili gracilna čimpanza (Pan paniscus). Obično bonoboi imaju tamno lice s ružičasti

Gdje i kako živim?

Rasprostranjenost: Zapadna i Ekvatorijalna Afrika
Način života: Čimpanze žive u velikim grupama koje čine više mužjaka i više ženki. Kod običnih čimpanzi (Pan troglodytes) mužjaci su dominantni nad svim ženkama, kod bonoboa (Pan paniscus) ženke zauzimaju visoka mjesta u hijerarhiji.

Čimpanze naseljavaju tropske kišne šume, ali žive i na rubovima šuma i močvara. Mogu preživjeti i u prorijeđenim šumama i poljoprivrednim površinama, što ih čini manje osjetljivim na umjerene izmjene u ekosustavu, ali i sve više osjetljive na ljude jer mnoge populacije obitavaju izvan zaštićenih područja. Divlje čimpanze žive u velikim stabilnim zajednicama koje broje oko 40 - 60 jedinki. Oni provode većinu vremena hraneći se, uglavnom voćem i lišćem, a ponekad i manjim životinjama te kukcima. Na stablima grade gnijezda na kojima noću spavaju.

Pomoć, ja sam ugrožen!

Ugroženost: Obje su vrste ugrožene, populacije se smanjuju.
Veličina populacije čimpanzi u divljini, prema procjenama, kreće se između 172 000 i 301 000.
Veličina populacije bonoboa u divljini, prema procjenama, kreće se između 5 000 do 50 000 jedinki.

Populacija divljih čimpanzi smanjena je za više od 66% u posljednjih 30 godina. Ranjivost čimpanzi dodatno je porasla zbog spore  reprodukcije. Razlozi pada dobro su poznati, no malo je nade da će se taj negativni trend promijeniti u skoroj budućnosti. Na pad populacije čimpanzi utječe nekoliko, međusobno povezanih čimbenika:
• intenzivna sječa šuma i druge industrije (rudarstvo) narušavaju šumski ekosustav
• promjene u šumskom staništu povećavaju učinke vjetra i sunca što lakše dovodi do šumskih požara
• povećan pristup šumama (prorjeđivanje šuma) otvara mogućnosti za lov i invaziju poljoprivrednika (što opet dovodi do daljnje sječe šuma i povećanja lova)
• poremećaj u staništu dovodi do povećanog kontakta s ljudima što predstavlja dodatnu prijetnju  jer populacije majmuna postaju podložne ljudskim bolestima; zoonoze (bolesti koje se mogu prenositi između ljudi i životinja), kao što je ebola, predstavljaju prijetnju za velike majmune.

Tko sam ja?

Veličina tijela: 5 - 8 kg, siamang 12 - 15 kg
Vrste: Postoji sedamnaest različitih vrsta gibona. Oni su podijeljeni u četiri različita roda: Hylobates, Nomascus, Hoolock i Symphalangus. Giboni iz Hylobatus roda rašireni su u južnoj Kini (Yunnan), na zapadnoj i središnjoj Javi. Gibone iz roda Nomascus  može se naći u južnoj Kini (Yunnan), južnom Vijetnamu, kao i na otoku Hainan. Hoolock giboni naseljavaju staništa od Assama u sjevero-istočnoj Indiji do Mijanmar.

Mala populacija (u svakom slučaju nekoliko stotina životinja) živi u istočnom Bangladešu i u jugozapadnoj Kini. Siamang (Symphylangus syndactylus) je jedina vrsta iz roda Symphalangus i oni naseljavaju  šume Malezije, Tajlanda i Sumatre. Polovica od šesnaest vrsta gibona mogu se naći u europskim zoološkim vrtovima.

Gdje i kako živim?

Rasprostranjenost: Tropske i suptropske prašume na sjeveroistoku Indije do Indonezije, od sjevera do juga Kine, uključujući otoke Sumatru, Borneo i Javu.
Način života: Žive u parovima sa svojim potomcima.
Giboni žive arborealno, što znači da žive u krošnjama drveća. Brahijacija je tipičan način kretanja gibona kroz krošnje. Kreću se vješajući se s jedne ruke na drugu (kao da plivaju), pritom koriste svoje ruke kao kuke kojima se hvataju za grane. Kreću se kroz krošnje kišnih šuma brže od ljudskog hoda. Zbog svog „visećeg“ stila života giboni su specijalizirani za  šume. Hrane se voćem i lišćem na tankim vanjskim granama drveća koje su nedostupne drugim životinjama te na taj način izbjegavaju konkurenciju.

Giboni žive u parovima sa svojim potomcima. Oni označavaju svoj teritorij glasnim pjevanjem (vokalizacija) u trajanju od 10 do 20 minuta (ovisno o vrsti). Giboni isto tako pjevaju kako bi zaveli partnera, obranili se od njega ili učvrstili međusobne odnose. Kod većine gibona  mužjaci i ženke kombiniraju svoje pjesme, pjevaju u duetu! Vrste se gibona lako mogu razlikovati po njihovim pjesmama, zato što su pjesme specifične za vrstu i nasljeđuju se od roditelja. U davna vremena giboni su bili jako rasprostranjeni u Kini te odigrali važnu ulogu u kineskoj kulturi. Postoje mitovi da se gibon može transformirati u ljude i kao takav živjeti stotine godina.

Pomoć, ja sam ugrožen!

Ugroženost: Sve vrste gibona su navedene na crvenoj listi IUCN  u rasponu od ranjiv do kritično ugrožen.
Nažalost, ljudi imaju veliku ulogu u propasti ove karizmatične vrste.
Tri najveće prijetnje nestanka gibona s lica zemlje su:
1. ilegalna trgovina
2. uništavanje prirodnih staništa
3. parenje životinja u bliskom srodstvu.

Mladi su giboni  traženi za kućne ljubimce. Veza između roditelja i njihove mladunčadi je vrlo jaka i odrasla ženka neće ostaviti mladunče kad je ugroženo. Stoga će čovjek, da bi uzeo mladunče, vrlo vjerojatno ubiti majku. Odrasli mužjak bi također mogao biti ubijen pokušavajući zaštititi svoje potomke i ženku.

Sječa šuma također ima velik utjecaj na populaciju gibona jer sprječava njihovu migraciju, što znači da oni ne mogu ići u nova područja i formirati nove parove koji nisu u srodstvu, a rezultat je parenje životinja u srodstvu, što je štetno za opstanak vrste u prirode.

Fotogalerija

NAJVEĆI ZOO U HRVATSKOJ

VIDEO SNIMKE IZ ZOO VRTA

Edukativni programi

Edukativni programi koje smo osmislili u ZOO centru pružaju jedinstveni doživljaj životinjskog svijeta na zabavan i interaktivan način
više

Kontakt i rezervacija termina

Ukoliko ste zainteresirani za program slobodno nas kontaktirajte i rezervirajte termin

Pokroviteljstvo

Postanite posvojitelj životinja ili sponzor Zoološkog vrta

Postanite posvojitelj životinja

Zoološki vrt Osijek potaknut dugogodišnjom tradicijom europski zoo vrtova, 2011 godine uvodi mogućnost posvojenja...

više

Postanite sponzor Zoo vrta Osijek

Zoološki vrt Osijek potaknut dugogodišnjom tradicijom europski zoo vrtova, 2011 godine uvodi mogućnost sponzoriranja...

više